U savremenoj kulturi, ADHD (poremećaj pažnje i hiperaktivnosti) postao je jedan od najčešće pomenutih mentalnih poremećaja na društvenim mrežama. Kroz kratke videe, liste simptoma i viralne objave, mnogi odrasli se prepoznaju u opisima impulsivnosti, rasejanosti ili zaboravnosti. Međutim, paralelno se razvija i trend u kome dobijanje dijagnoze postaje neka vrsta modnog identiteta, nešto što je „popularno" imati.
Ipak, ADHD kod odraslih je ozbiljan neurobiološki poremećaj koji zahteva stručno prepoznavanje, tačnu dijagnostiku i adekvatan tretman.
Šta je ADHD kod odraslih?
ADHD je neurorazvojni poremećaj koji ne nestaje u odraslom dobu, samo menja oblik. Dok se kod dece često manifestuje kao izrazita hiperaktivnost, kod odraslih se simptomi transformišu u:
- unutrašnji nemir, teško opuštanje
- hroničnu neorganizovanost
- poteškoće u upravljanju vremenom
- impulsivne odluke i emocionalne reakcije
Odrasli sa ADHD-om često se bore sa osećajem da su „uvek korak iza", da ne uspevaju da održe tempo i da rade više, a postižu manje zbog rasute pažnje.
Kako se prepoznaje ADHD kod odraslih?
Da bi se ADHD razumeo, važno je razlikovati povremenu rasejanost od klinički značajnih simptoma koji trajno utiču na život i funkcionisanje.
Najčešći simptomi uključuju:
Poremećaj pažnje
- Lako odvlačenje pažnje
- Zaboravljanje obaveza
- Prekidanje zadataka pre završetka
- Teškoće praćenja dugih razgovora ili sastanaka
Impulsivnost
- Brze odluke bez posledica
- Prekidanje drugih u govoru
- Nagli emocionalni izljevi
Hiperaktivnost (često unutrašnja)
- osećaj unutrašnje napetosti
- stalna potreba da se nešto radi
- teškoće sa mirnim sedenjem ili opuštanjem
Kako se postavlja dijagnoza?
Dijagnozu postavlja psihijatar prema međunarodnim kriterijumima (DSM-5, ICD-11). Procena uključuje:
- klinički intervju
- detaljnu životnu anamnezu (simptomi treba da postoje od detinjstva)
- psihološko testiranje
- uvid u funkcionisanje na poslu, studijama i u odnosima
„Moderno je imati ADHD" - prednosti i zamke društvenih mreža
Popularnost ADHD sadržaja na mrežama donela je nekoliko pozitivnih efekata: destigmatizaciju, otvorenije razgovore o mentalnom zdravlju i bolje razumevanje svakodnevnih izazova.
Ali postoji i druga strana:
- romantizacija simptoma
- masovna samodijagnostika
- osećaj da je „cool" imati dijagnozu
- doživljavanje ADHD-a kao identiteta, a ne kao kliničkog entiteta
U želji da se objasne životne teškoće, neki doživljavaju dijagnozu kao olakšanje i pripadnost zajednici ali ponekad i kao etiketu koja može skrenuti pažnju sa pravih problema poput anksioznosti, depresije, sagorevanja ili poremećaja spavanja.
Tretman ADHD-a kod odraslih
Najbolji rezultati postižu se kombinacijom više pristupa:
Farmakoterapija
Stimulansi i nestimulansi značajno poboljšavaju koncentraciju, fokus, impulsivnost i svakodnevno funkcionisanje.
Psihoterapija (posebno CBT)
Pomaže u razvijanju strategija organizacije, upravljanja vremenom i regulacije emocija.
Struktura i rutine
Jasni planovi, podsetnici, liste zadataka i digitalni alati.
Pomoć u organizaciji života
Coaching, rad na prioritetima, planiranje obaveza.
Lečenje komorbiditeta
ADHD se često javlja uz anksioznost, depresiju i probleme sa spavanjem, pa tretman mora biti celovit.
Zaključak: između trendova i stvarne potrebe
ADHD kod odraslih jeste realan, kompleksan poremećaj koji utiče na svakodnevni život. Istovremeno, njegova popularnost stvorila je atmosferu u kojoj se dijagnoza ponekad posmatra kao trend.
Dijagnoza ne treba da bude moda, ni identitet već put ka boljem razumevanju sebe i kvalitetnijem životu.
Najvažnije je potražiti stručnu procenu i dobiti tačne informacije, a ne oslanjati se na viralne sadržaje.