Mnogi ljudi žive sa stalnim osećajem napetosti, a da to ne prepoznaju kao anksioznost. Nema napada panike, nema izraženog straha, nema „velikog problema“. Spolja-funkcionišu. Iznutra-telo je stalno u pripravnosti.
U psihijatrijskoj praksi ovo stanje često opisujemo kao hronično povišenu anksioznost niskog intenziteta, koja se vremenom doživljava kao normalno stanje.
Šta se zapravo dešava u telu?
Kod anksioznosti koja traje duže vreme, nervni sistem ostaje u režimu pojačane budnosti. To znači da je telo stalno spremno da reaguje, čak i kada realne opasnosti nema.
U pozadini se dešava:
- kontinuirana aktivacija simpatičkog nervnog sistema
- povišen nivo hormona stresa (poput kortizola)
- otežano „isključivanje“ organizma i ulazak u stanje odmora
Zbog toga osoba ne oseća mir čak ni u sigurnim i prijatnim situacijama.
Zašto um kaže „sve je u redu“, a telo ne?
Kod tzv. generalizovane ili subkliničke anksioznosti, misli često nisu dramatične. Nema jasnog straha, ali postoji stalna unutrašnja napetost.
Osobe koje se javljaju na pregled često opisuju:
- nejasan osećaj da „nešto stalno fali“
- potrebu da sve drže pod kontrolom
- teškoće da se prepuste odmoru ili zadovoljstvu
To nije slabost ličnosti, već naučeni obrazac funkcionisanja nervnog sistema.
Kako anksioznost postaje „deo ličnosti“?
Kada napetost traje mesecima ili godinama, osoba se prilagodi.
Počinje da veruje da je:
- stalna zabrinutost normalna
- unutrašnji nemir sastavni deo odgovornosti
- opuštenost luksuz koji „nije za nju“
U kliničkom smislu, to je trenutak kada simptom prestaje da se prepoznaje kao simptom, a počinje da se doživljava kao identitet.
Koje posledice ima dugotrajna, neprepoznata anksioznost?
Iako deluje „blago“, ovakva anksioznost vremenom može dovesti do:
- hroničnog umora i iscrpljenosti
- poremećaja sna
- telesnih simptoma (napetost u mišićima, glavobolje, ubrzan puls)
- emocionalne otupljenosti ili gubitka zadovoljstva
- povećanog rizika za depresiju
Važno je naglasiti: anksioznost ne mora biti jaka da bi bila ozbiljna.
Zašto je stručna procena važna?
Psihijatrijski pregled omogućava da se:
- precizno proceni vrsta i intenzitet anksioznosti
- razlikuje stresna reakcija od anksioznog poremećaja
- sagleda odnos između psihičkih i telesnih simptoma
Lečenje je uvek individualno i može uključivati:
- psihoterapijski rad
- promene u načinu života
- a po potrebi i farmakoterapiju
Cilj nije „ukloniti stres“, već vratiti sposobnost unutrašnjeg mira.
Ako ste se prepoznali – to je važan signal
Stalna napetost nije znak snage, već znak da je organizam dugo bio pod opterećenjem.
Razgovor sa stručnjakom može biti prvi korak ka razumevanju i olakšanju.
Ne morate da živite u stalnoj pripravnosti da biste bili funkcionalni.