Da li antidepresivi izazivaju zavisnost? Istina o antidepresivima koju treba da znate

Da li antidepresivi izazivaju zavisnost? Istina o antidepresivima koju treba da znate

Mnogi ljudi kojima psihijatar preporuči antidepresiv postavljaju isto pitanje: „Da li ću se navući na antidepresive?" Strah od zavisnosti jedan je od najčešćih razloga zbog kojih osobe odlažu početak lečenja ili samoinicijativno prekidaju terapiju.

Istina je da je ovaj strah razumljiv, ali je u većini slučajeva zasnovan na pogrešnim informacijama. Razumevanje načina na koji antidepresivi deluju može pomoći da donesete informisanu odluku o svom lečenju.

Da li antidepresivi izazivaju zavisnost?

Kratak odgovor je - ne.

Savremeni antidepresivi, uključujući selektivne inhibitore ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI), inhibitore ponovnog preuzimanja serotonina i noradrenalina (SNRI) i druge antidepresive, ne izazivaju zavisnost u smislu u kojem zavisnost izazivaju alkohol, nikotin, opioidi ili benzodiazepini.

Osoba koja uzima antidepresive:

  • ne razvija potrebu da stalno povećava dozu kako bi postigla isti efekat;
  • ne oseća euforiju ili „high" nakon uzimanja leka;
  • ne razvija kompulzivnu potrebu za uzimanjem leka;
  • ne gubi kontrolu nad njegovom upotrebom.

Drugim rečima, antidepresivi ne aktiviraju moždane mehanizme nagrade koji dovode do razvoja bolesti zavisnosti.

Zašto onda mnogi misle da su antidepresivi „navlaka"?

Postoji nekoliko razloga zbog kojih je nastao ovaj mit.

1. Terapija traje mesecima

Za razliku od antibiotika koji se uzimaju nekoliko dana, antidepresivi se najčešće koriste 6 do 12 meseci nakon poboljšanja simptoma, a kod nekih osoba i duže.

To nije znak zavisnosti, već način da se smanji rizik od ponovne pojave depresije ili anksioznog poremećaja.

Slično kao što osoba sa povišenim krvnim pritiskom uzima terapiju kako bi održala stabilno stanje, tako i antidepresivi kod određenih pacijenata predstavljaju deo dugoročnog lečenja.

2. Tegobe pri naglom prekidu terapije

Još jedan razlog za zabunu jeste činjenica da se kod nekih ljudi mogu javiti neprijatni simptomi ako se lek naglo prekine.

To nije apstinencijalna kriza, već tzv. sindrom prekida terapije (discontinuation syndrome).

Može uključivati:

  • vrtoglavicu,
  • osećaj strujanja ili „električnih šokova" u glavi,
  • mučninu,
  • glavobolju,
  • razdražljivost,
  • poremećaj sna,
  • prolazno pogoršanje anksioznosti.

Ovi simptomi nastaju zato što se mozak prilagođavao prisustvu leka, pa mu je potrebno vreme da se ponovo adaptira nakon njegovog postepenog ukidanja.

Zbog toga se antidepresivi uvek smanjuju postepeno, prema planu koji pravi psihijatar.

Da li ću morati da ih pijem ceo život?

Ne.

Kod velikog broja ljudi antidepresivi se koriste ograničen vremenski period.

Dužina terapije zavisi od više faktora:

  • da li je u pitanju prva epizoda depresije,
  • težine simptoma,
  • prisustva anksioznih poremećaja,
  • broja prethodnih epizoda,
  • porodične opterećenosti,
  • odgovora na lečenje.

Kod osoba koje su imale više epizoda depresije ili imaju visok rizik od relapsa, psihijatar može preporučiti duže održavanje terapije kako bi se sprečio povratak bolesti.

Šta se dešava kada antidepresiv počne da deluje?

Za razliku od lekova koji trenutno ublažavaju simptome, antidepresivima je potrebno vreme.

Prvi efekti se obično primećuju nakon 2 do 4 nedelje, dok puni terapijski odgovor može biti vidljiv tek nakon 6 do 8 nedelja, a ponekad i kasnije.

Tokom tog perioda dolazi do postepenih promena u funkcionisanju moždanih mreža, regulaciji neurotransmitera i procesima neuroplastičnosti. Upravo zbog toga je važno biti strpljiv i uzimati terapiju redovno, čak i kada poboljšanje nije odmah primetno.

Da li su antidepresivi isto što i lekovi za smirenje?

Ne.

Ovo je jedna od najčešćih zabluda.

Antidepresivi i benzodiazepini nisu ista grupa lekova.

Benzodiazepini (lekovi za smirenje) mogu izazvati toleranciju i fizičku zavisnost ukoliko se koriste dugo ili bez odgovarajućeg nadzora.

Antidepresivi imaju potpuno drugačiji mehanizam delovanja i ne izazivaju takvu vrstu zavisnosti.

Kada je vreme za razgovor sa psihijatrom?

Ako vas brine mogućnost zavisnosti ili imate nedoumice u vezi sa terapijom, najvažnije je da o tome otvoreno razgovarate sa svojim psihijatrom.

Ne postoji „glupo pitanje" kada je u pitanju vaše zdravlje.

Psihijatar će objasniti:

  • zašto je određeni lek izabran,
  • koliko dugo će terapija trajati,
  • kako se očekuje da deluje,
  • kako će izgledati njeno postepeno ukidanje kada za to dođe vreme.

Dobra informisanost smanjuje strah, povećava poverenje u lečenje i doprinosi boljem terapijskom ishodu.

Zaključak

Antidepresivi ne izazivaju zavisnost. Njihova uloga nije da promene vašu ličnost niti da stvore potrebu za stalnim uzimanjem, već da pomognu mozgu da ponovo uspostavi ravnotežu i omogući oporavak od depresije, anksioznih poremećaja i drugih stanja za koja su indikovani.

Najveći rizik nije razvijanje zavisnosti od antidepresiva, već odlaganje lečenja zbog straha ili prekid terapije bez konsultacije sa psihijatrom. Kada se koriste prema preporuci stručnjaka, antidepresivi predstavljaju bezbedan i efikasan deo savremenog lečenja mentalnih poremećaja.

Zakažite pregled

Ako imate simptome depresije, anksioznosti ili niste sigurni da li je terapija potrebna, razgovor sa psihijatrom može vam pomoći da dobijete jasne informacije i plan lečenja prilagođen vašim potrebama.

Zakažite svoj termin i napravite prvi korak ka boljem mentalnom zdravlju.

Napravite prvi korak ka ozdravljenju danas

Problemi mentalnog zdravlja mogu delovati preplavljujuće, ali lečenje pomaže – i nade ima. Tu sam da vas podržim na vašem putu ka zdravlju.